Mlade protagoniste urbanog klupskog zvuka iz Niša vodi poziv za širenjem novog deep/tech zavjeta – saznajte njihovu priču i upijte taj groove!
Ovaj duo iza sebe ima mnoge trake i svirke koje su ih solidno pozicionirale na srpskoj sceni. Zahvaljujući pozamašnom uspjehu u regijii odlučili smo malo izgnjaviti polovicu tog projekta da saznamo koji su ga utjecaji oblikovali, čime se trenutno bavi i što planira za budućnost. Evo što nam je otkrio:
Souplace, reci mi nešto o sebi i svom projektu – koliko se dugo baviš produkcijom i DJanjem, koje žanrove njeguješ i na koji si način aktivan na sceni.
Imam 25 godina, DJ-ingom se bavim nekih šest godina, dok sam s produkcijom krenuo prije nekih tri godine. Naravno da sam u početku eksperimentiarao sa žanrovima, kao i većina nas koji se bavimo ovim poslom, ali nekako sam se najviše pronašao u deep/tech fazonu. Budući da je Soulplace zapravo projekt odnosno DJ dvojac, podjela obaveza nam omogućava da se podjednako posvetimo i produkciji i organizaciji večeri, ali i promoviranju underground glazbe općenito. U aktivnoj suradnji smo s momcima iz Elektronske Industrije (Dejan Mladenović i Daweed) s kojima smo ugostili podosta izvođača u Nišu. Neki od njih su Jacob Phono, Lea Dobričić, Luka Vuković i Ivana Radojević, Pion, Marko Nastić, Jelly For The Babies, Filip Fisher i mnogi drugi. Što se tiče gostovanja van grada, izdvojio bih nastup u Sarajevu na poziv Hibrida u klubu Pussy Galore, kao i ovogodišnji Vibe Festival u Kragujevcu.
Kada i kako se dogodila ljubav prema elektronskoj glazbi? Koje emocije u tebi budi muzika koju voliš? Kako bi opisao svoj stil puštanja glazbe (prikljanjaš li se zahtjevima publike ili voziš svoj stil pa kom se svidi, svidi). Kaži mi još ponešto o produkciji Soulplacea, koje žanrove njeguješ, kako se inspiriraš…?
Još od malih nogu…haha šalim se, sjećam se da je prva traka u koju sam se zaljubio bila “Who’s Afraid Of Detroit”, nekako je to dospjelo do mog telefona, jer je tada internet bio manje dostupan. Od tada sam krenuo tragati za takvim zvukovima, i još nisam stao. Elektronika te jednostavno uvuče i ne pušta.
Koje emocije budi? Nekad ih zapravo ugasi što je možda i bolje, stanje zen kako bismo rekli, ali uglavnom zadovoljstvo. Ne trudim se da gradim neki still, jednostavno puštam muziku koju osjećam i to je to. Može se reći da je moja produckcija varirala – iako je većina traka u deep domeni bilo je i odstupanja, jednostavno sam htio da probam što više stvari dok se nisam koncentrirao na nešto što mi potpuno odgovara. Ukratko, trenutno mi najviše paše melodično/ritmični deep/tech s koji njeguje prirodnije tonove s određenom dozom dubine.
Koji su producenti/DJi najviše utjecali na tvoj glazbeni stil? Koga bi izdvojio kao svojeg najdražeg i zašto?
U live setovima Soulplacea najviše prevladavaju producenti kao što su Mihai Popoviciu, Markus Homm, Mario Aureo, El Mundo, Addex, Deep Spelle, Kollektive Turmstrasse, David August, Aaryon. Moj najdraži DJ/producent je definitivno Mihai Popoviciu.
Najdraži i najmanje dragi žanr elektronske muzike i zašto?
Deep/tech mi je definitivno najdraži, smatram to pravom klupskom glazbom. S druge strane, nikad nisam imao sluha ni živaca za hard techno, goa trance, dubstep…jednostavno mi ne odgovaraju efektima natrpani zvukovi. Isto tako, ne razumijem ni techno koji se radi na 134 bpm ili više, puki „tuc tuc“ za mene nije glazba. Naravno da poštujem one koji se bave ovim žanrovima i uspješni su u njima jer svaka muzika iziskuje velik trud – ovo je samo moje osobno mišljenje.
Reci mi nešto o sceni u Srbiji, poglavito u Nišu – što se trenutno događa, kakva se glazba pušta, ima li puno partija, postoji li kritična masa mladih koji vole elektroniku ili prevladava neki drugi žanr (znaš na što mislim – hop cup). Po tvom mišljenju, u kojem smjeru ide elektronska scena u Srbiji? Pozitivnom ili negativnom i zašto?
Što se tiče scene u Srbiji, koliko vidim i pratim najviše se stvari događa u Beogradu koji ima vrlo jaku i stabilnu scenu. Osim što su partiji tamo stvar svakodnevice, tako postoji i velik broj ljudi koji se kvalitetno bavi glazbenom produkcijom i tom industrijom u cjelini.
Niš je većim dijelom pokriven festivalskim programom, ali i povremenim gostovanjima. Ono što nedostaje Nišu su klubovi koji će se konstantno i bezuvjetno baviti underground glazbom bez ikakvih odstupanja, jer publike i kvalitetnih DJ-a definitivno ima.
Naravno da prevladavaju narodnjaci, nažalost. No unatoč tome, mislim da je elektronska scena u Srbiji uhvatila svoj zalet, iako mnogima smeta hiperprodukcija i velik broj DJa. Ipak, smatram da to nije loša stvar, kvaliteta uvijek ispliva na površinu. A i drago mi je da se što više ljudi bavi ovim poslom.
Da možeš izabrati jedan veliki festival na kojem bi svirao, koji bi to bio i zašto?
Recimo da bi to bio Exit, smatram da ljudi iz regiona najbolje prenose pozitivnu energiju kada je riječ o kvalitetnoj elektronskoj glazbi na našim prostorima.
Sigurno uvijek imaš traku-dvije koje ne možeš prestati slušati. Koje bi to bile?
Definitivno bi to bile traka Aaryona – Fairy Tales (Ran Salman Remix), zatim Moving Dub Hellyja Larsona & Riccicomota (Deep Spelle Remix) te novi album Kollketive Turmstrasse koji mi je i sada dok razgovaram s vama na repeatu.
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Pošto sam sa Soulplace projektom izdao dosta glazbe, i to za više od 10 labela kao što su: Kontor Records, Patent Skillz, Limitation Music, Submarine Vibes, The Purr, Dear Deer Records, Balkan Connection, Creed Records itd, planiramo da vrlo brzo osnujem i svoj label, tako da je u predstojećem periodu većina mog fokusa na ovome.
Kaži mi nešto o podcastu koji si snimio za nas – žanr, odabir BPM-a i traka i zašto?
Podcast je u osnovi tech sa deep svirkom što ga naravno svrstava pod deep/tech žanr. Trake su izabrane kako bi najbolje predstavile ono što Soulplace radi, bez mnogo odstupanja u stilu zbog očuvanja cjeline – to je jednostavna i pitka vožnja.
Soulplace
FACEBOOK | SOUNDCLOUD
Iva Trčić
