Porazgovarali smo o sirovoj struji s kapetanom novog zagrebačkog projekta starinskog zvuka – u članku pronađite besplatnu novu traku!
Sirovi zvuk stare škole minimalnog electra doživljava svoj revival svakih par godina poprimajući nove oblike. Nekad se radi o stapanju tog izričaja sa suvremenom produkcijom plesne glazbe, nekad o čistoj rekonstrukciji izvorne forme, a nekad o dekonstrukciji i konceptualnom stvaranju sasvim novih žanrova. Ključne dvije struje tog zvuka su predstavljala dva benda: njemački Kraftwerk, koji je utjelovio kirurški preciznu kompoziciju na mašinama, odražavajući utopistički futurizam, te američki Suicide, koji su silovali jazz i r&b groove na jeftinim strojevima, progovarajući o distopijskim vizijama bliske budućnosti, uz snažno dozu dekadentne seksualnosti.
Negdje između njih nalazi se zagrebački Neon Lies, novi projekt Gorana Lautara, nekadašnjeg garažnog pankera, koji je svoju karijeru istesao u bendovima kao što su Babies, Welcomin’ Comittee In Flames i Deichmann Family. Relativno nedavno je startao i synth/wave projekt Modern Delusion, kojim se počeo približavati elektroničkom zvuku, ali su neonske laži prvi 100% electro projekt, čiji je Lautar jedini član. Naoružan prastarom synth krntijom i pretpotopnim višekanalnim kazetnim snimačem, vratio se u doba kad su majke plašile djecu darkerima i izmišljenim sektama kao što je Crna Ruža, kako bi donio tu estetiku na ulice 21. vijeka. Ako ste skeptični i mislite da se radi o modi, skinite i poslušajte novu traku Neon Lies koju vam ovim putem poklanjamo, a zatim zaronite u podzemlje i prosudite sami koliko je riječ o formi, a koliko o sadržaju.
U zadnjih godinu do dvije, solidan broj cutting-edge techno autora je počeo uključivati zvuk ranog minimal electra u svoju produkciju, kako bi ju osvježili sirovom strujom. Međutim, ti dolaziš iz punk i post-punk miljea – što te privuklo ovom izričaju? Po čemu ga smatraš relevantnim u današnjem svijetu?
Vidiš, o tom novom/starom minimal synth zvuku na techno sceni zapravo nemam nikakvih informacija, jer tu scenu ne pratim. Ovo što radim, oslanja se na stare synth minimal/punk bandove poput Suicide, The Normal ili The Screamers. Naravno, ima tu i novih izvođača, npr. australski Total Control ili danski War (sada Vår, elektro ogranak Ice Age-a) koji su mi bili inspirativni. Također, iz našeg dvorišta, ManMachine i Popsimonova kao koncept one man/synth… whatever. Oduvijek me privlačio zvuk analognih skurenih synthova i osjećao sam da imam potrebu izraziti nešto osobnije i mračnije, a tu je i taj novi uzbudljivi izazov stajati sam na stageu.
Kojim se instrumentima služiš? Kako je bilo prijeći s gitare na synth i koju razliku osjećaš u baratanju električnom energijom?
Sviram na jeftinom malom Fujitone 3A, kombiniranom 8-bitnom / analognom polifonom synthu iz 80-tih za djecu, imam ih nekoliko i svaki ima neki mali kvar, ali služe, haha. Bogatim, mesnatim, nepredvidljivim zvukom i klošarskom cijenom, po mom mišljenju, ponizuju moderne tzv. analogue emulation syntheve. Pored toga, imam Tascam 424 tape recorder koji mi, osim kao glavna konzola za snimanje, služi i kao mixer u live-u. Ima topli i zaokruženi gain i iznenađujući headroom. Sve mogućnosti analogne trake sam već imao prilike iskušati na snimanjima sa svojim Modern Delusionima, a i kroz projekt XXX Tape Session gdje snimam druge bandove na traku. Ukratko, sve što je Neon Lies ikad snimio ili odsvirao uživo jest samo preko ta 4 analogna kanala na Tascamu. Kompjuter? Nije opcija. Dakle, 1. track – mono synth s oktaverom/delayem, 2. track – vokal/delay, 3. i 4. track su za ritam mašinu ili snimljene back trackove s audio kazete. Koristim i pitch trake na Tascamu kao svojevrstan instrument. A u vezi prelaska s gitare na synth, nemam nikakvo prethodno znanje o sviranju klavijatura, niti znam niti jedan akord, tako da sviram po ukusu i pamćenju, da se tako izrazim. Gitara vs. synth? Samo ću reći, u pravim rukama, synth je puno agresivniji i mračniji instrument. I da, kad sam razmišljao o tome kako i s čime nastupati sam, kad gledam nekog drugog na stageu, samog s gitarom, u pravilu, izuzetno dosadno i neuzbudljivo, često otužno, osim ako doista nisi genijalan, recimo poput Reverend Beat Man-a. A stajati sam sa synthom nekako ide jedno uz drugo, pojaćava tu samoću, ali na dobar način.
Iz pjesama ti izbija weltschmerz – stvaran ili ironičan? Koliko je ta energija doista negativna, radi li se o nekom ritualu katarze?
Da, biti tako osamljen i pjevati o najosobnijim stvarima doista ima ritualni, katarzični osjećaj. Pripadam starijoj generaciji, donekle cijepljenoj od ironije, pogotovo od nekavog campa. When it’s real, it’s real. A općenito u cijeloj toj ljudskoj i umjetničkoj beznačajnosti svega i svakoga, ipak imam osjećaj da radim najvažniju stvar na svijetu. U biti i nije toliko depresivna muzika, trudim se ostaviti mali varljivi otvor svjetlosti u svakom od tih mračnih tunela.
Tvoji live nastupi djeluju emotivno. Koliko se ovdje radi o personi koju igraš dok si na pozornici, a koliko tebe zbilja prodire kroz izvedbu?
Naprimjer, kad sviraš s nekim bendom, uklapanjem u njegove okvire i poetiku, čak i žanr, često si u poziciji da igraš tu neku personu. Vaša zajednička priča u koju se trudiš uklopiti. A kada si sam, nemaš se iza čega više sakriti, ali i nemaš više nikakvih granica. Barem ja to tako osjećam. Pritom osjećam i potpaljujem meni zanimljivu konfrontaciju s publikom i sa samim sobom, sve to pomalo s elementima nekakvog psihijatrijskog striptiza.
Dosta nastupaš po Hrvatskoj, a ponešto i po inozemstvu. Kakvi su to eventi? Dolazi li ti više na koncerte rock publika ili elektronička scena?
Neon Lies sam započeo tek prije pola godine, ok, bilo je dosta koncerata, većina njih zapravo tek uhodavanje i istraživanje do kud ću sve ići s Neon Lies. Doista ne mogu procijeniti kakva je to publika. Svega je tu bilo. Od hc punksa u Medici, zatim ekipe ”s posla” s vikend-indie aspiracijama u Laubi s Ariel Pinkom, preko kladara/birtija redneksa u Mađarskoj, uključujući tu i punkere koji misle da je The Clash bio punk, pa sve do gay darkwave ekipe u Beču. Pokrio sam sad svašta, ovim odgovorom, haha. Nemam pojma čak ni u koju nišu ja spadam. D.I.Y. synth? Postoji li to?
U subotu nastupaš u klubu Drugstoreu, poznatom kao “techno katedrala”. Jesi li razmišljao o tome da u budućnosti neke trake remiksiraš ili daš na remiks, kako bi bile istesane za podij?
Da, da, pozivam tvoje drage čitatelje iz Beograda da svrate u Drugstore. Kolektiv Kišobran ima nekakav godišnji party, zabavu koju, nadam se, neću previše pokvariti. I da, osobno nisam razmišljao remiksevima. Na plesni podij gledam kao na eskapizam (ni dobra ni loša konotacija), a polje koja ja želim pokriti je konfrontacija. Sad, ako netko vidi takav potencijal u mojem materijalu, bio bih radoznao kako bi se to pospojilo. I da, ako se taj netko već roka nečim, puno draže bi mi bilo da je na speedu nego na exu.
Planiraš li zaraditi nešto para ovim projektom i kupiti poštenu opremu? Imaš li kakva izdanja u planu, što je s nastupima do kraja godine?
Zaradio ili ne, kupit ću si pošteniji synth, neki malo bolji polifoni 80s analogac sa sekvencerom, bavim se tom mišlju u zadnje vrijeme, ispucao sam gotovo sve trikove na Fujitone. Nije ni čudo, kad npr. baseve sviram manualno na distorziranom presetu ‘Cow Bell”. Od izdanja, trenutno imam samo home made demo kazetu koju bestidno prodajem na gigovima. Inače, skupilo se materijala za LP. U svakom slučaju, ići će van za koji mjesec službeno izdanje na kazeti, a gledam i okolo za izdavanje 12” vinila, ove godine, ovako ili onako. Svirki je bilo i previše i sad se bacam na dovršavanje materijala. Prva slijedeća turneja vrijedna spomena je u 6. mj. vlakom do Istanbula i putem ću stajati gdje god se može, složiti opremu i reći im da pogase svjetla.
Reci nam koju riječ o traci koju si nam dao za premijeru – kako je nastala, čime je inspirirana, kome je posvećena i za kakvu je svrhu namijenjena?
Wish You Know je pjesma o nemogućnosti komunikacije i frustraciji koju ona izaziva.
U skoroj budućnosti, Neon Lies možete pogledati na tri mjesta u regiji! Najprije, u petak 4.3. u Novom Sadu, u Društvenom Centru, na minimal/synth/wave večeri uz Šlagvort Na Kraju iz Zagreba, Ensh iz Beograda i Dunju (Dojo), koja predstavlja domaćine. Zatim, u subotu 5.3. u beogradskom Dragstoru na Kišobran žurki, gdje su na glavnom stejdžu još i Your Gay Thoughts iz Ljubljane, a u tajnim odajama WhyBaneWhy i AsSmoothAs. Tjedan dana iza toga, laži su u Beču, ali to nam je već malo predaleko!
Neon Lies @ Društveni Centar
FACEBOOK EVENT
Kišobran Žurka @ Drugsotre
FACEBOOK EVENT
Petar Car
