Argentinski umjetnik improvizacije otkriva studijske tajne, prednosti života u Berlinu, porijeklo inspiracije i neobičan životni put!
Cabrera je nesvakidašnji klupski umjetnik – za sobom ima šest godina konzervatorija, bezbroj live nastupa i solidnu diskografiju na etiketama kao što su Raum…Musik, Mindshake, Kumquat, Time has Changed i brojne druge, uključujući njegovu vlastitu FUN Records. Žanrovski, materijal mu se može svrstati u tech-house, premda ima živopisan izričaj, začinjen tropskim elementima i spontanom izvedbom, uz autorski pečat kojim osvaja brojno sljedbeništvo.
Ususret njegovim nastupima 1.4. u banjalučkom DKC Incel i 2.4. u beogradskom DOT-u, uhvatili smo ga da nam razotkrije neke detalje o svojem viđenju klupske glazbe, iskustvima s publikom (ali i formalnim glazbenim obrazovanjem), putovanjima i berlinskim iskustvima. Saznajte što sve gradi njegov zvuk!
Južnoamerička je narodna glazba pretežno poznata po vrućim plesnim ritmovima. Imaš li osjećaj da je glazba tvoje domovine imala značajan utjecaj na tvoj stil? Koji je bio prvi instrument na koji si se bacio kao klinac?
Pretpostavljam, da sam se rodio u nekom drugom gradu vjerojatno bih se bavio sasvim drugačijim stilom, a možda uopće ne bih niti završio kao glazbenik. Svi mi kroz naš zvuk vučemo snažno korijenje, čak i ako nam to ne odgovara, na neki način utječe na naš rad… Te je utjecaje nemoguće izbjeći, naprimjer, čim uđeš u dućan ili trgovački centar, odasvud se čuju te pjesme s latinskom glazbom, prepune perkusija i snažnih ritmova.
Najprije sam se uhvatio klasične gitare, kad sam imao oko 6 godina – smiješno je, zato što je moj otac iz vedra neba majci poklonio gitaru (koju NIKAD nije zasvirala ili uopće spomenula…). Najprije sam se sam počeo igrati s njom, a kroz koji mjesec sam krenuo na privatnu poduku.
Prvi elektronički zvukovi koji su te osvojili imaju nešto tamnije nijanse, kao što je glazba Depeche Mode i Nine Inch Nails. Što si naučio od njih?
Depeche Mode će zauvijek ostati najutjecajniji – kad sam imao 8 godina, stariji brat se vratio iz škole s kazetom “Black Celebration”, a kad sam ju čuo, mozak mi se pretvorio u spužvu koja upija svaki zvuk, ritmove, melodije… Doslovno mi je raznijela um. Kao što sam napomenuo, sve što činiš i sve što ti drugi čine oblikuje tvoj zvuk.
Što smatraš ključnim prednostima obrazovanja na konzervatoriju, koje ti pomažu pri kompoziciji i sviranju klupske glazbe? Koristiš li neke neuobičajene metode, koje bi formalni glazbeni autoriteti smatrali bogohulnim?
Kad sam krenuo s produkcijom, već sam savladao stvaranje ritmova, poznavao sam klasične i suvremene harmonije… Zbog toga mi je bilo puno jednostavnije započeti i dovršiti traku u istome danu. Da znaju što sam pritom učinio, smatrali bi me bogohulnikom, bio bih među prvima na popisu glazbenika za pakao! Naprimjer (ovo će biti malo geekovski, ali producenti će razumjeti), ponekad koristim LFO kako bih rendomizirao note bas-linije, a usto ga koristim i za izmjenu harmonije akorada, tako da se kaos harmonija povisuje i snižava, a najsmješnije je što u cjelini sve ima smisla… U svakom slučaju, J.S.Bach bi me sigurno dao smaknuti.
Sviraš isključivo uživo. Znači li to da je glazba na repertoaru redovito tvoja ili radiš edite i remikseve tuđih stvari na licu mjesta? Kojim se alatima služiš?
Upravo tako – glazba koju sviram je gotovo isključivo moja, uz neke remikse koje sam radio za druge autore. Ono što zapravo uvijek radim na nastupima je kombiniranje elemenata različitih traka – svojevrstan auto-remiks uživo. Ponekad sam sebe iznenadim rezultatom tih misanja, na dobar ili LOŠ način. Haha… Naravno, nađe se tu i tamo grešaka, kad spojim neskladne zvukove (ponovno napominjem, Bach ili Chopin bi me nokautirali).
Uglavnom koristim kontroler Livid CNTRL, već je star i pohaban… Popravljao sam ga tri ili četiri puta… Realno, njegova je krivnja ako ponekad i pogriješim, jer se tipka zaglavi i okine dva-tri puta zaredom, ispadajući iz ritma (doduše, nekad te greške ispadnu prilično cool!). Glavni mi je softver Ableton Live, u kojem su mi zvukovi već učitani (kickovi, bas-linije, udaraljke, synthevi). Ono čime se Livid iskazuje je njegov sekvencer, pa na licu mjesta mogu riješiti četiri kanala (hi-hat, clap, snare, udaraljke). Usto i pjevam uživo, pa sve šaljem preko 3 bus-a na miksetu – omiljena mi je Allen & Heath 92, zbog analognih filtera, a zapravo pretežno zato jer kad spališ kanal na crveno, daje predivnu distorziju, koji istinski volim.
Kako se približavaš publici? Prilagođavaš li prirodu svoje glazbe vibracijama na podiju ili plesače taktički osvajaš u originalnu vibraciju seta koji si pripremio?
Najprije se prošetam podijem, pomalo i zaplešem, popričam nasumično s ljudima. Tako zadobivam ideju o tome što se tamo događa. Ako je warm-up dobro izveden, toliko je lakše nastaviti u toj vibri, najkompliciranije što se može dogoditi je warm-up koji ispada van situacije, možda zato jer čekića u samom startu ili zato što se razmahuje efektima, kao što su reverb ili delay… Vjerujem da je warm-up još i bitniji od glavnog nastupa. Ponekad, kad mi je prethodilo takvo zagrijavanje “van faze”, ostavio bih tišinu nekoliko sekundi, ponekad i čitavu minutu, kako bih resetirao uši publike na podiju… Zatim bih otvorio odmjereno, uz lagani groove, kako bih pripremio njihove umove za novu priču.
Trenutno si nastanjen u Berlinu. Što ti najviše fali otkako nemaš više bazu u Argentini, a koje su najbitnije prilike koje ti pruža novi dom?
Najviše mi nedostaju nećaci (četverogodišnji Simon i desetomjesečni Ramiro), obitelj i prijatelji. Srećom u ovom je razdoblju toliko jednostavnije ostati povezan, pa mi je daleko lakše nego što može biti. Jedna od mnogih dobrih stvari u Berlinu je činjenica što se gotovo svugdje može pronaći dobra glazba (u barem 90% slučajeva). Zato, kad mi fali inspiracije, odaberem neki rendom bar, a nakon toga se redovito zaputim u studio.
Česta putovanja zahtijevaju puno energije i održavanje jasnoće duha. Provodiš li kakve rutine kojima održavaš dušu i tijelo svježima?
Jako često Berlinom vozim bicikl! Nikad ne koristim bus ili podzemnu… Uvijek vozim, čak i kad pada kiša, obožavam to! Inače, uglavnom zdravo doručkujem, puno voća i povrća. U osnovi, to je to! Da budem iskren, i nisam baš neki sportski tip.
Gostovanja su ti brojna, koliko tih iskustava uspijevaš zadržati? Pretačeš li ih ponekad u trake?
I da opet ponovim – sve što si učinio ili ti se dogodilo utječe na trenutak u kojem stvaraš glazbu, čak i ako o tome ne razmišljaš…
Osim što izdaješ glazbu na priznatim etiketama, vodiš i vlastiti Fun Records. Kako doživljavaš poslovnu stranu klupske kulture – znači li ona za tebe samo nužno zlo ili te ispunjava na način drugačiji od umjetničkog? Kako ti je na pamet pala ideja o etiketi koja izdaje jedino live jamove?
Kad smo Barem i ja odlučili pokrenuti FUN Records, nismo uopće razmišljali o zaradi, jednostavno smo želejli ponuditi glazbu koju i sami volimo. Djelovalo nam je kao da osjećamo nedostatak kvalitete na tržištu, pa smo odlučili pridonijeti nečim iznimnim i osobnim. Naravno, za vođenje vinilne etike novac je nužnost, a čak unatoč tome što se poslovno nije činilo kao da je prilika idealna, ipak smo se bacili u to.
Među pogodnosti koje pruža etiketa spadaju i FUN večeri, na kojima pozivamo prijatelje i sviramo čitavu noć. Imali smo južnoameričku turneju, a sad radimo party-e po Europi (zadnji se održao u Pachi u Barceloni, a slijedi još par komada u Berlinu i Londonu). Ideja oko live jamova leži u načinu na koji se traka gradi, imamo osjećaj da producenti koji pretjerano aranžiraju nemaju što za reći, pa im je glazba bezdušna… Snimanje aranžmana uživo bilježi isključivo ono što zamisliš u datom trenutku.
Donosiš li u Banja Luku i Beograd neki svježi, neizdani materijal, koji tek spremaš testirati na podiju?
Zaključio sam 2015. godinu sa 120 finaliziranih neizdanih traka, a u 2016. ih imam već 25… Budite sigurni da ću svirati brdo najnovijeg materijala, trake koje još nitko nije imao prilike čuti!
U petak 1.4. Banja Luka će napuniti DKC Incel! Gosti iz Srbije su Goya i Marko Vuković i vrte deep/tech groove, dok domaće snage predstavljaju Joma Maja i Ivan Z (AfterAffair / Kežual Kolektiv). MPM Studio rješava vizuale, a ChillTattoo nagrađuje sretnike s tetovažama u vrijednosti 100, 200 ili 300KM. Cijena ulaznice: 10KM.
U subotu 2.4. Cabrera stiže u beogradski DOT, u režiji DBDZ ekipe, a vrte još Aleksandar Rajić i sam.Luda. Za promo spisak, javite se na DOT-ov inbox ili na tel. broj 069 3682582 pa ulaznicu plaćate 300 RSD, a na vratima je cijena bez popisa 500 RSD.
Alexis Cabrera
FACEBOOK | SOUNDCLOUD
Alexis Cabrera @ DKC Incel
FACEBOOK EVENT
Alexis Cabrera @ DOT
FACEBOOK EVENT
Petar Car
