Mladi tuzlanski autor istražuje bogatstvo melodije u progressive house undergroundu. Otkrijte njegovu viziju današnje scene i zavrtite podcast!
Još od svojih početaka u tranceu, Adnan se pronašao u melodičnim trakama s profinjenim aranžmanima. Kroz produkciju je sazrio u autora koji s relativno ograničenim sredstvima i opremom na raspolaganju uspijeva izgraditi trake kompleksne glazbene strukture i voznog, poletnog ritma. Snimio nam je podcast u kojem stapa raznovrsne komade svježeg progressive housea, a za kraj je umiksao i svoju novu traku “Vinh Ha Long”. Čeka vas sat vremena čiste pozitive, kojom ćete napuniti baterije, a u nastavku saznajte kako je to baviti se progressive undergroundom u BiH!
Kako si se prvi put susreo s progressive zvukom? Što ovaj stil za tebe znači u današnjem moru žanrova? Neki smatraju da je previše melodičan i komercijalan da bi se mogao smatrati pravim underground zvukom – koje je tvoje mišljenje o tome?
Pozdrav ekipi Klubikona, prije svega da kažem – hvala vam na pozivu i velika mi je čast raditi ovaj intervju za vaš portal. S progressive zvukom sam se prvi put susreo možda 2005.-2006., kada sam slušao progressive trance, pa tokom narednih godina progressive psy trance i onda nekad 2009. sam počeo da slušam underground progressive house, koji i danas slušam i produciram. Ono što ja mislim jeste da svaki stil muzike može biti komercijalan ako od njega želite da napravite komercijalu. Danas je jako teško donijet masi zvuk pravog progressive housea, jer su ljudi jako skeptični i boje se promjena. Progressive house je uvijek bio važan dio svakog warm up-a i melodije su tu da potpune doživljaj i osjećanja.
Na koji način gradiš svoje setove? Koliko se držiš taktike, a koliko prepuštaš slučaju?
Graditi set je, po meni, najvažniji dio miksanja. Mišljenja sam da svaki set mora imati koncept, tj. priču. Ono kako ja radim jeste da ne sviram samo progressive, nego pokušavam da set bude urađen progresivno, to obično znači da na početku idu neke laganije trake s više melodije i dosta više deep-a, a posle idu oni klupski ritmovi i na kraju obično završim s nekim tribal i techno elementima.
Postoji li neki mitološki svijet u tvojoj mašti u koji ulaziš kada vrtiš i produciraš glazbu? Ako je tako, opiši ga i definiraj po čemu se razlikuje od svakodnevice u kojoj živimo, ali i poveži čime je vezan s njom!
Heh, često to ljudi pitaju. Ne postoji baš, mada ja volim potpun ugođaj kada radim muziku. Ako je to noć, onda upalim lampu u ćošku sobe ili nekad zapalim svijeću, onako čisto da me opusti. A kada „pogodim“ s pravim zvukom, ritmom, basom ili melodijom, onda malo otputujem s maštom i zamislim kako bi to zvučalo negdje na open-air festivalu ili slično. Posebno lijep osjećaj je kad znaš da si napravio neku dobru traku i onda te par dana drži ta euforija, ta pozitiva.
Na koji način skladaš svoje autorske trake? Koristiš li gotove sampleove iz paketa ili sam radiš na zvukovima i melodijama? Kakvu opremu koristiš?
Od opreme nemam nešto posebno, za sada se to svodi na jedan Akai mini midi-kontroler, monitore i PC. Nažalost, od analognih instrumenata ništa ne posjedujem, jer još uvijek nisam u mogućnosti da ih nabavim (zbog finansijskih razloga), a kao software koristim FL Studio. Što se tiče semplova, jedino što sada koristim su neki FX-ovi, a loopove ne koristim nikako, znači, sve ritmove što pravim – radim sam. Saznao sam da dosta raje danas koristi loopove što nije tako strašno, ali sam se odlučio da ih ne koristim, jer se oni mogu ponekad prepoznati u traci, a to onda zvuči bezveze. Razlog zašto sam pravim svoje loopove je zbog toga što je to prilika da savladam bolje praviti ritmove, da se naučim da koristim perkusije, clapove, hi hats itd.
Za sobom imaš velik broj digitalnih izdanja. Koliko se prodaju – vrijedi li ulaganje svog tog vremena i truda? Imaš li interesa u izdavanju svoje glazbe i na vinilu? Koliko su fizička izdanja bitna na sceni koju pratiš?
Da, do sada imam preko 50 digitalnih izdanja, ali nažalost, od toga se jako malo može zaraditi. Danas se muzika jako malo kupuje, pogotovo underground. Što se tiče vinila, inače progressive house izdanja na vinilu nisu baš česta, ponekad mi se neki ljudi jave i pitaju da li ima ploča s nekim mojim izdanjem, jer bi htjeli da kupe, al nažalost još uvijek nema. Nekako u planu imam da izdam barem jedno vinil izdanje, ali to nisam još 100% odlučio gdje i kako.
Kako doživljavaš scenu u regiji, posebno one njezine dijelove koji plasiraju progressive house i melodični techno zvuk? Ima li nekih autora, ekipa ili programa koji su ostavili poseban utjecaj na tebe?
U posljedne dvije godine progressive house u regiji dosta fino napreduje i ta scena se polako gradi, ono što za sada stvara problem je što još uvijek nemamo niti jedno veliko svjetsko ime da vodi cijelu regiju i da jača – gura domaća izdanja. U Bosni je to još uvijek na najmanjem nivou u odnosu na ostatak zemalja iz regije, posebno jaka imena dolazi iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Makedonije itd. Ono što sam doživio kao lijepo iskustvo tokom ovih godina otkako radim muziku, jeste da se mi muzičari iz regije jako dobro razumijemo i na jedan način smo fina i velika obitelj, to je jako važno, jer opet se tu dokazuje ono što se od prije zna, a to je da muzika ne poznaje granice.
Završio si pravni fakultet. Misliš li da će u jednom trenutku to zvanje prevagnuti u odnosu na glazbeni poziv? Koliko si proučavao pravnu stranu showbiza i glabene industrije – imaš li nešto za iskomentirati obzirom na trenutnu situaciju?
Prije dvije godine sam završio pravni fakultet u Tuzli koji mi nažalost nedaje neku posebnu perspektivu ovdje, ni meni, niti bilo kome, a čini mi se da je otprilike ista situacija i zemljama oko mene. Jako je teška situacija za posao danas u Bosni, ali čovjek mora biti optimista, inače život ne bi imao smisao. Iskreno ne znam šta će prevagnuti u budućnosti, jako se trudim s muzikom i bio bi presretan kada bi mogao „stati na svoje noge“ i uspjeti obezbjediti sebi neku sigurnost i egzistenciju. Muzika je velika ljubav, i kad imaš novca od nje – i kad nemaš. Ono što sam primjetio u muzici i pravu danas jeste da se gotovo sve radi na isti šablon, ugovori oko izdanja su uvijek manje-više isti i nema tu posebno vrdanja, pogotovo ako si neko manje ime, slabije.
Osim što nastupaš na našim prostorima, vrtiš li i po inozemstvu? Čija te se scena posebno dojmila?
Nažalost, do sada nisam imao neki veći nastup u inostranstvu i jako se trudim i nadam se da će se desit uskoro, ja sam jako strpljiv i za prave stvari treba vremena i ja čekam to vrijeme. Moguće da ovo ljeto se nešto više pokrene, al ćemo još sačekat na to. Super stvar je da sad u Martu nastupam u Novom Sadu u Club-u The End s mojim prijateljem Migazz, a ovo će biti moj prvi put u Srbiji i jako sam radujem ovom party.
Kako si birao materijal za podcast koji si nam snimio? Ima li na njemu traka domaćih autora, na koje bi trebalo posebno obratiti pažnju?
Ovaj podcast što sam uradio za vas je iskreno meni jedan od dražih što sam uradio u posljednjih par mjeseci. Ubacio sam jako svježih traka, jako lijepe melodije i finog vibe-a. U set sam ubacio svoju najnoviju produkciju, traku “Vinh Ha Long” koja izlazi u aprilu mjesecu za ruski label BQ Recordings, a pored nje je i remiks srbijanskog producenta Desaturate, čiju produkciju jako volim i super mi odgovara njegov stil.
Jesi li postavio neke ciljeve za ovu godinu? Gdje će te se moći uskoro slušati uživo?
Ciljeve redovno postavljam, al ponekad ih je jako teško ispuniti. Često se desi da se neke stvari iz tvog privatnog života sukobe s ambicijama koje imaš u muzici i onda moraš tražit neki kompromis u svemu tome. Za ovu godinu sam planirao da se posvetim da uradim što više originala, također da malo više eksperimentišem s stilovima. Kao što sam rekao, već naredni mjesec putujem u Novi Sad, a onda u Aprilu nastupam na BiH Lunar Festivalu u Zenici. Bio bih jako zadovoljan kada bi ove godine uspio dogovorit par nastupa negdje u EU il barem opet u susjednim državama, al vidjet ćemo… Za sada, produkcija mi je na prvom mjestu!
Adnan Jakubović
FACEBOOK | SOUNDCLOUD | WEB
Petar Car
